Renata Barić za MS o utjecaju sporta na mentalno zdravlje: Dužni smo stvoriti sigurno okruženje za djecu

U suvremenom sportu imperativ rezultata je prisutan od najranije dobi na svim razinama - kod trenera, sportaša, roditelja, publike, sportskih djelatnika i medija. Nerijetko to stvara snažan pritisak na sportaše, što, dugoročno gledano, nosi razne posljedice koje mogu narušiti mentalno zdravlje. Rizik je značajno veći ako se radi o djeci i mladim sportašima. Zaštita mentalnog zdravlja sportaša, osobito mladih, jedan je od strateških ciljeva Međunarodnog olimpijskog odbora. Profesorica Renata Barić u studiju Media Servisa stoga je prvo definirala mentalno zdravlje, te faktore koji na njega utječu...

"Zdravlje općenito nije samo izostanak bolesti, nego jedna sveukupna dobrobit. Mentalno zdravlje je jedno dobrostanje, mogućnost da živiš bogat, svrhovit i ispunjen život u skladu s onim što je tebi važno."

Barić naglašava kako ono proizlazi iz osobnog zadovoljstva, sigurnosti i pripadanja zajednici. Naglašava kako je ono direktno povezano sa sportom i aktivnosti, a ističe kako je na mentalno zdravlje stoga uveliko utjecala pandemija koronavirusa, no to je s pozitivne strane dovelo do tomga da ljudi više pričaju o problemu mentalnog zdravlja. Naglašava kako postoji razlika u brizi o mentalnom zdravlju kod odraslih u odnosu na djecu.

"Odrasli su odgovorni sami za svoje mentalno zdravlje, naravno treba pomagati ljudima koji nisu dobro, no za djecu su također odgovorni odrasli. Pozvani smo i dužni, svi koji radimo s djecom, da stvorimo takvo sigurno okruženje koje će omogućiti djeci zadovoljenje svih njihovih potreba."

Barić je kazala kako sport utječe na mentalno zdravlje te koje su njegove pozitivne karakteristike:

"Oni kroz taj sport narastu, obogate se kao osobe, usvoje neke vještine, znanja, razviju neke sposobnosti koje će im dobro doći ne samo u sportu nego i van sporta, a koja nisu nužno vezane uz postignuća i rezultate nego i općenito u životu."

Iako sport ima i svojih negativnih pojava, Barić ističe kako nudi puno više pozitivnih efekata na mentalno zdravlje. Ističe kako je kompetitivnost pozitivna, no nekada zna prijeći granicu. Problem je u načinu na koji je sport vođen i organiziran, pa Barić naglašava kako je dužnost struke prevenirati negativne efekte na način da educiraju, šire svijest o problemima te preporuke za brigu o mladima, no važno je i očuvanje mentalnog zdravlja trenera koji imaju jako odgovoran posao. Barić je ustvrdila koji su najčešći problemi mladih s kojima se susretala u karijeri:

"Zato što ne mogu na natjecanju ono što mogu na treningu. Kod nekih to stvarno stvara jako veliki problem koji idu u smjeru narušenog mentalnog zdravlja. Tu se razvijaju određeni simptomi anksioznosti koji mogu ići do razine čak paničnih napada, izrazito loše slike o sebi, pa sve u nekoj krajnosti do kliničkih poteškoća gjde su ljudi spremni sve napraviti. Rezultat nema cijenu, pa onda odu u neki poremećaj hranjenja."

Sportska psihologinja Renata Barić naglašava da je upravo tu uloga trenera koji treba pomagati sportaše, no nekada trener može stvoriti temelje za lošu sliku o sebi zbog oštrine. Upravo u takvim slučajevima javlja se i nasilje, bilo verbalno, fizičko ili u nekom drugom obliku, a sportska zajednica ga nerijetko povezuje sa odricanjem i uspjehom te ga ne osuđuje dovoljno. Barić tvrdi - to pokazuju i neka od vrlo ozbiljnih istraživanja:

"Utvrđeno je prisutstvo svih oblika nasilja. Od zanemarivanja, emocionalnog zlostavljanja, fizičkog, verbalnog, seksualnog zlostavljanja. Sportaši žive u takvom svijetu gdje nije dobrodošlo žaliti se, nego moraš izdržavati. To se na neki način spremi pod krinku motivacije."

Ističe kako treneri često motiviraju sportaše vikanjem i prijetnjama u nadi da će probuditi glad za rezultatom, no Barić ističe kako se tako ne postiže pozitivan efekt:

"Mislim, nemoj me onda tako voliti. Nitko nema pravo na taj način nasrtati na bilo koga i na bilo koji način ugrožavati njegov psihički ili tjelesni integritet. A sportaši su jako trpni i tu postoji jedno vjerovanje da ukoliko to ne možeš izdržati onda si slab. I to je nešto što se transgeneracijski prenosi. Valjda možemo nakon 30 ili 50 godina napraviti jeda korak naprijed."

Istraživanje je pokazalo da je 24 posto svih ispitanih sportaša, doživjelo svakodnevno verbalno nasilje, a prijavljeni su svi oblici nasilja. Barić ističe da postoji i fenomen koji se zove koncept tihih roditelja. Riječ je o roditeljima koji prešućuju uočavanje problema kod djece zbog većeg dobra tj. zbog želje za uspjehom i dobrim rezultatima, čak i u fizičkom nasilju. Mnogi piaju gdje je granica stogoće i uspjeha, a gdje štete za zdravlje sportaša. Barić objašnjava:

"Znači svaki put kad se dijete osjeća iznutra loše, poniženo, posramljeno, iznevjereno, da ne želi više ići na trening, da plače svakodnevno na treningu, to više nije to. To nitko nema pravo raditi. Zaista ne postoji niti jedan dobar razlog zašto bi to trebalo tako biti. To ne znači da trener nikada ne smije dignuti glas, naravno da smije i neki put stvarno treba nekoga trgnut, ali to ne može biti metoda da je to svakodnevna praksa."

Ističe kako postoji pravni okvir te brojni dokumenti, institucije, no problem je u provođenju istih. Naglašava i što je ključ za rješenje problema:

"Osvještavanje, edukacija, otvoreni razgovor o tome i upozoravanje na ekstremne slučajeve koji idu u smjeru onoga kako ne bi trebalo biti. Mi u stvari moramo jasno i glasno govoriti o tome što je neprihvatljivo ponašanje, gdje je neka granica. Isto tako moramo osnaživati mlade da znaju reći ne, ja na ovo ne pristajem, tu je moja granica, ja to ne želim."

Ipak, Međunarodni olimpijski odbor postaje sve osvješteniji, a na zadnjim Olimpijskim igrama je i po prvi puta uveo akreditirane safe guarding officere - osobe koje brinu o mentalnom zdravlju sportaša. Nadodaje i kako su važni istupi renomiranih sportaša, poput onoga gimnastičarke Simone Biles. Barić se osvrnula i na one koji struku prozivaju da gaze sport jer govore o problemima.

"Mi ne govorimo protiv sporta, naprotiv. I ja sam sportski djelatnik. I ja volim sport i stalo mi je da to sve dobro funkcionira. To nije napad na sport ili trenere. To je borba ZA mentalno zdravlje sportaša. To je ono što je stvarno prioritet danas u ovako stresnim uvjetima gdje je sport daleko od igre. To je i posao, puno se novaca vrti i sve je jako brzo i intenzivno."

Barić naglašava i kako mediji imaju veliku ulogu, te kako je potrebno imati etički pismene novinare koji će izbjegavati senzacionalizam i prozivanje sportaša zbog lošijih rezultata. Ipak, dodaje kako je primjetan pomak prema naprijed te da, usporedimo li naše medije sa ranijim periodima i drugim državama, naši mediji imaju puno višu razinu profesionalnosti. Ipak, poručuje:

"Mislim da je jako velika uloga medija i oni bi trebali pričati o svemu što se događa u sportu na jedan umjeren način i zalagati se upravo i za takve stvari. Jer nije lako biti sportaš, pogotovo vrhunski sportaš i nitko od njih nije svemirac, normalno je, niti robot, da nekad imaš dobre dane i super faze i super formu, a da nekad nemaš. E sad u tim fazama kad nemaš, ne trebamo se čuditi, pa to su ljudi."

Upravo zbog svih navedenih problema i preporuka, profesorica Renata Brić na kraju je pozvala svih na tribinu koja se u srijedu od 18 i 45 održava na Kineziološkom fakultetu. Tribina se događa u okviru 18. Tjedna psihologije na Kineziološkom fakultetu, a po 7. puta održat će se tribina Zaštita dobrobiti djece u sportu.

"Tribina je otvorena za javnost, besplatna. Pozivamo sve zainteresirane kadrove, stručnjake, roditelje, učitelje iz škola, trenere, sportaše, obično bude jako dobro. Tema je vrlo atraktivna i vrlo važna i imamo stvarno vrlo dobre povratne informacije i upite. Očekujemo da će biti dobro posjećeno pa evo dođite svi."