Legendarni Slavko Cvitković za MS: Naša košarka može ozdraviti ako vratimo djecu na igrališta

Kako sve krenulo prema dolje, pokušali smo odgonetnuti u Intervjuu tjedna Media servisa u kojem je gostovao bivši TV komentator, legendarni Slavko Cvitković. Pokušao je locirati trenutak koji je bio prijelomni kada je košarka krenula prema ponoru, a iznio je i svoj prijedlog kojim bi se ovaj sport ponovno vratio na put stare slave. Od one njegove legendarne rečenice "spusti se Franjo" na finalnoj utakmici Olimpijskih igara u Barceloni protiv SAD-a i jedinog pravog "dream teama" prošlo je 33 godine, a uz košarku je Cvitković proveo više od 50 godina.

"Imam zadovoljstvo reći da sam u sve četiri naše medalje, od Barcelone nadalje, bio taj koji je sve prenosio poštovanim gledateljima. U zadnje vrijeme više ne prenosim, a košarku pratim polovično, jer je klupska kvaliteta slabašna, te me ne motivira da dolazim na utakmice."

Nakon srebra i Barcelone Hrvatska je na Svjetskom prvenstvu u Kanadi bila brončana, a na Eurobasketu u Njemačkoj i Ateni dosegnuli smo broncu. Ključan je bio odlazak Dražena Petrovića 1993. godine, prisjeća se Cvitković.

"To je ključna godina i ključno vrijeme. Treba reći da je taj "dream team" bio nešto nepojmljivo. Rezultatski, košarkaški, bili smo inferiorni. Jedino je Dražen mislio da mi možemo dobiti, ali naravno da se to nije dogodilo. Ušli smo u finale i to je veliki uspon. Godinu dana iza toga uslijedio je Draženov odlazak, ali smo još imali tu reprezentaciju koja je gurala. Zadnja medalja je bila prije 30 godina u Ateni kada smo bili treći u Europi. Izgubili smo jedino od Litve. Napustili smo postolje i otišli u povijest."

Bile su ratne godine, teško se živjelo, malo tko je razmišljao o sportu i to može biti olakotna okolnost. Čelnici Hrvatskog košarkaškog saveza su se mijenjali, jednako tako i izbornici, ali pomaka prema gore nije bilo. Bilo je i svijetlih točaka. 2008. i 2016. bili smo na OI u Pekingu i Rio de Janeiru. Izbornici su bili Jasmin Repeša i Aleksandar Petrović. U isto vrijeme, Srbija je nizala uspjehe, jer je imala sustav rada koji je izbacivao mnoge vrhunske igrače, nastavlja naš sugovornik.

"Srbi žive košarku. Također su bili financijski u lošim situacijama, međutim oni su stvarali, radili. Sva tri naša najjača kluba, a imamo pet naslova prvaka Europe, ušla su u financijske nebuloze. Split se vadio 21 godinu do novog trofeja, Zadrani traže mogućnost da kupe nekog igrača i da igraju tek solidnu ulogu u ABA ligi - trećoj ili četvrtoj ligi u Europi. Tragedija Cibone traje već desetljećima i vrijeme je da se nešto trajno napravi".

Cvitković je apostrofirao klubove kao motore koji moraju izbacivati igrače za najbolje hrvatske selekcije, a anomalija koja nam se događa je još lošija i od najlošijeg scenarija koji možemo zamisliti.

"Pitanje je u kojoj mjeri imamo ili nemamo trenera koji bi stvarali igrače, a ako se oni i pojave onda se dogodi ta čudesna stvar - djeca od 14 godina vam odlaze. Iz te generacije dvojica reprezentativaca su upravo potpisali za Njemačku, sad se mi nešto nadamo. Djeca po rođenju već potpisuju za nekog drugog, nitko ne opstaje i ostaje. Djeca idu na college gdje ne samo da dobivaju idealne uvjete nego i novac. Čak i kad bi se nešto sad jako počelo raditi moralo bi se truditi da to sve skupa opstane i ostane ovdje."

Lider naše reprezentacije je Mario Hezonja, ali njemu se netko mora priključiti, no fond kvalitetnih igrača nam je tanak. Bez naših NBA košarkaša mi upadamo probleme i ako se još netko ozlijedi onda imamo to što imamo. Radikalan, ali jedini mogući izlaz iz te situacije je u djeci koju moramo vratiti na košarkaška igrališta po kvartovima i u školama, te vratiti ljude koji još uvijek mogu nešto dati našoj košarci, predlaže legendarni komentator.

"Dakle, moramo se vratiti u osnovnu školu i krenuti od početka. HKS napravi to što napravi ali bi i oni mogli malo pogledati u ogledalo i reći - čekajte to ne valja. Zašto odbijati ljude koji još imaju volje nešto pomoći. Primjerice: dvostruki prvak Europe se zove Željko Pavlićević, da vidimo što tu može reći, pa Spahija, Cvjetićanin sada više nema obveza. Na kraju pa zašto mi ne bismo pitali te susjede Srbe što vi to i kako radite je li neko otišao u Beograd pa tamo razgovarao. Oni nam se u ovom trenutku smiju, da smo dosegli dno dna."

Slavko Cvitković već je 11 godina u mirovini i ako je to bio vrhunac njegove karijere, nikad nije odgledao u komadu to spektakularno finale iz Barcelone. Kaže: Nemam živca za to.

"Mnogi gledatelji bolje znaju što sam ja rekao onda i vrti se to još uvijek po raznoraznim portalima, a meni to ide na živce slušati. Da bi ja išao sad to gledati i reći da imam dojam da bi mogli dobiti - nema šanse", zaključuje naš gost.