Zagrepčanka godine Kalogjera Brkić za MS: Pokazala sam da mali ljudi mogu biti velika promjena

"Kada radite ovako nešto ne radite to zbog nagrada, ali nagrada je uvijek jedno veliko priznanje za vaš rad i ja sam jako počašćena", započinje Kalogjera Brkić.

"Neizmjerno sam na tome zahvalna, pogotovo što je konkurencija bila dosta jaka. Bile su predložene žene koje su meni inspiracija, čijem se radu iznimno divim. Tako da, nekako gledam da je ta nagrada nagrada za nas jake žene, ja bih tako rekla."

"Kad sam usred liječenja ostala bez posla, doista nisam vjerovala da će mi život krenuti u tom smjeru i da će moj rad na kraju biti nagrađen jednim tako važnim i značajnim priznanjem", dodaje.

U toj izazovnoj životnoj situaciji u kojoj se našla rodila se ideja o osnivanju portala Nismo same, koji je poslije prerastao u udrugu i čiji je rad pozitivno utjecao na živote mnogih oboljelih žena.

"Igrom slučaja u to vrijeme me kolegica Sandra Kukić, koja je tada bila urednica Doktora u kući, zamolila da napišem dnevnik svoje bolesti. Nakon što je taj dnevnik objavljen, jako puno žena mi se javilo i odlučila sam pokrenuti portal na kojem ću podići svoju priču i pozvati druge žene da podignu svoje priče jer ja kad sam dobila dijagnozu nisam baš nailazila na priče, rekla bih običnih, žena koje bi vas hrabrile."

Najpoznatiji projekt udruge je "Nisi sama - ideš s nama!", u sklopu kojeg se oboljelim ženama pruža besplatan prijevoz na terapije. Kao i ideja o osnivanju udruge, ideja za pokretanje ovog projekta posljedica je osobnog iskustva i problema s kojima se susretala u procesu liječenja.

"Ja sam se uvijek nekako osjećala loše jer sam žicala frendove da dođu po mene. Mislim, nikome to nije bilo teško, ali ja sam imala taj nekakav osjećaj da sad nekoga nakon posla gnjavim da još mora imati skrb o meni. Tada sam se nekako odlučila i prijavila na natječaj zaklade Solidarna "Drugotna na sav glas!", inicijativom besplatnog taksi prijevoza za žene na kemoterapiju."

"Moja ideja je bila - ako mogu pomoći deset žena, puno sam napravila", ističe Kalogjera Brkić, "no sada je taj projekt puno veći."

"Mi smo do sada imali devetnaest humanitarnih akcija i do sad smo vozili 1070 žena. Platila sam do sada za 1063 žene taksi račune u vrijednosti većoj od tristo tisuća eura."

Osim problema s prijevozom na terapije, još je puno izazova s kojima se u Hrvatskoj suočavaju žene oboljele od raka.

"Nažalost je još uvijek teško, zapravo, doći do dijagnoze. Sve žene koje su bile u udruzi u proteklih šest mjeseci, a bilo ih je dosta jer dolaze potpisati obrasce zbog GDPR-a za korištenje taksi usluge, jer ja naručujem taksi vožnju pa moram dijeliti osobne podatke. Uz to, sve žene koje su bile rekle su nam da su do liječnika, do prvog ulaska u sustav došle preko veze jer se jako dugo čeka. S druge strane, mnoge žene koje se nama javljaju su, isto kao i ja, tijekom liječenja i nakon liječenja ostale bez posla."

Uz navedeni, javnosti najpoznatiji projekt, udruga organizira i brojne druge projekte, izložbe, predavanja i tribine, a Kalogjera Brkić je posebno istaknula projekt „Nisi sama - educiraj se uz zdravu kavu s nama“.

"Organiziramo zdrave kave po Hrvatskoj. U male sredine dovodimo vrhunske liječnike, radimo ono što je nekada radio Andrija Štampar, a što bi zapravo trebalo raditi naše Ministarstvo zdravstva. Educiramo ljude kako voditi brigu o zdravlju, a isto tako dajemo priliku da liječnicima, ako već imaju dijagnozu ili nemaju, postave sva ona pitanja koja ih zanimaju."

Brojni su planovi za rad udruge u budućnosti, a Kalogjera Brkić je najavila i jedan novi projekt koji bi uskoro trebao zaživjeti.

"Mi smo prošle godine, za naš sedmi rođendan, najavili novi projekt "Niste sami - u spomen mami". Za početak ćemo materijalno pomagati djecu koja su ostala bez mame, čije su majke umrle od maligne bolesti. Nikome nećemo davati novac, ali ćemo svakome tko se javi, koliko budemo imali novaca i mogućnosti, pokušati pružiti barem neku vrstu potpore."

Nakon gotovo osam godina rada, portal, kao i udruga, postao je mjesto razmjene iskustava, platforma na kojoj se mogu pronaći odgovori na pitanja koja muče brojne oboljele, upozoravati na nelogičnosti i probleme u sustavu, dijeliti snagu i veseliti se životu.

"Pa ja bih rekla da je najveće postignuće to što sam pokazala da mi kao građani, mali ljudi, možemo biti neka promjena. Samo treba imati neku dobru ideju, treba biti uporan i treba vjerovati u ono što radite."

Za kraj je Kalogjera Brkić poslala poruku podrške i ohrabrenja svim ženama koje se trenutno suočavaju s dijagnozom raka.

"Evo mene tu, deset godina nakon dijagnoze. Tu sam, ne dam se, radim, radim više nego ikad. Moja poruka je da dijagnoza nije kraj života i da postoji još puno, puno života nakon dijagnoze."