Organizatori zagrebačkog skupa podrške studentima u Srbiji za MS: Ne pozivaju na rušenje vlasti, već na oslobađanje institucija

"Zahtjevi su užasno uski. Oni baš traže društvenu promjenu. Vidi se da to nije nešto motivirano samo studentskim zbivanjima ni samom nesrećom 1.11. Dakle, njihovi su zahtjevi da se objavi sva dokumentacija oko same nesreće i da se kazne oni koji su odgovorni, a s druge strane da se ulaže više u obrazovanje, što mislim da je stvarno dobro iskorišten tajming. Da se otvori puno veće pitanje od samog procesuiranja nesreće."

Fran Šandor iz KSFPZG-a, smatra da je tragedija u Novom Sadu bila tek okidač prosvjeda i blokada, a da je u pozadini složenija problematika. Nesreća je tako poslužila:

"...da se prikaže da je korupcija i neefikasnost institucija ukorijenjena u svaki aspekt društva u Republici Srbiji. Nažalost su morali imati tih petnaest žrtava da bi se potaknulo cijelo građanstvo u Srbiji na ovakav masovni pokret."

Dodaje kako je to dovelo do veće podrške studentima budući da nije riječ o politički obojenom prosvjedu niti o političkoj aktivnosti:

"Svi zahtjevi studenata ne ukazuju na rušenje vlasti, na njih se to ne poziva, već se poziva na oslobađanje institucija i njihov rad."

Keserović ističe i primjer prosvjednika koji je u izjavi s početka prosvjeda prije nekoliko mjeseci sažeo problem društva u Srbiji i njegovu dugotrajnost:

"Bio je neki stariji čovjek koji je komentirao: da naravno da sam ovdje da podržim studente, dolazim ovdje već dvadeset godina. Oni imaju tradiciju ovakvih buntova, a ovo je puno širi problem od onoga što se sada dogodilo. Zato postoji neki osjećaj u generalnoj populaciji da se isplati biti tamo i da se mora biti tamo, da je neka dužnost biti na tim prosvjedima."

Tradicija bunta i zajedništva vidjela se i u podršci poljoprivrednika koji su se priključili prosvjedu kako bi štitili studente nakon što su napadani, a u nekoliko navrata ljudi su ih pokušali pregaziti autom. Šandor tvrdi, takvi napadi na studente dodatno rasplamsavaju prosvjede:

"Ne samo ti napadi na studente, što se i može očekivati da će pojedinci to raditi. Nego, kako vlast u Srbiji reagira i na čiju stranu staje. Imamo video kada je onu studenticu pregazio auto. Što je na to rekao predsjednik Srbije? On je stao u obranu vozača. Govori kako se studentica bacala pod taj auto i blokirala put. Imamo internet, mislim svi smo vidjeli kako se taj događaj odvio. Taj stav vlade u Srbije više potiče te blokade i prosvjede nego sami napadi."

Upravo je bunt mladih, naglašava Keserović, ono što ohrabruje ostatak društva koji je u strahu da će sudjelovanjem u prosvjedu ugroziti sigurnost svojih obitelji:

"SNS notorno šalje batinaše na studente. Činjenica je da zato isto ima smisla da studenti vode te prosvjede. Da vide da su to mladi, da ih ima jako puno, i da su svi ljuti i spremni biti tamo, dobiti batine i nastaviti dalje. To je činjenica na koju ti iz vlasti igraju. Naprosto, ne želiš sebe i svoju obitelj izlagati riziku. Zato se ne buniš. Želiš imati posao da možeš prehraniti svoju obitelj."

Podrška prosvjedima raste i izvan Srbije, a tomu dodatno doprinose društvene mreže. Pod pritiskom vidljivosti napada na studente, ali i sve masovnijim prosvjedima i mainstream mediji polako počinju izvještavati o problemima. Nika Keserović kazala je dolazi li do buđenja medija, ili su ih studenti prisilili da postanu objektivniji:

"Činjenica je da je RTS konačno dao neku podršku. Ne znam je li to nužno znak da se nešto mijenja, koliko to da je u ovom trenutku neizbježno reći nešto što je donbekle barem solidarno sa studentima. Optika svega je postala prvelika, svi gledaju. Mislim pričamo o ljudima koji su trenutno nominirani za Nobelovu nagradu."

Šandor se također osvrnuo na polagani zaokret u izvještavanju medija u Srbiji:

"Mislim, kako su srpski mediji promijenili narativ i stav oko svih tih blokada onda se postavlja pitanje jesu li lagali jučer ili lažu danas."

Iz lokalnog u globalno - studenti su nominirani za Nobelovu nagradu za mir, a o prosvjedima sve češće izvještavaju mediji diljem svijeta. U nekim europskim državama održani su i skupovi podrške studentima, a jedan od njih bio je i onaj u Zagrebu u organizaciji Kluba studenata Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu i Studentskog zbora Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Fran Šandor kazao je kako je došlo do organizacije te zašto je zagrebački skup podrške organiziran:

"To je nekako došlo samo od sebe. To nikad nije bilo pitanje hoćemo li to napraviti nego kad ćemo. Taj skup solidarnosti je minimum koji možemo napraviti, da se skupimo i da pokažemo da nas ima koji to podržavamo. U ovim trenucima, siguran sam da im svaki oblik podrške znači, pogotovo međunarodni. Samo smo odlučili da idemo, i išli smo."

Isto tvrdi i Keserović te dodaje da s razlogom imaju transparent "Jedan svijet - jedna borba". Kaže da je bunt studenata u Srbiji stvar solidarnosti:

"Naprosto, osjetiš da je ta borba na nekom nivou barem tvoja. Ako ništa uvijek je pitanje solidarnosti i razumijevanja da slični problemi i tebe čekaju u vlastitom dvorištu i da je pitanje dana kada će tebi trebati takva pomoć i solidarnost od susjeda, kolega i ostatka svijeta. Tako da je stvarno nama trebao samo logički moment kako i kada, a pitanje hoćemo li je već bilo nekako prešutno jasno."

Fran Šandor istaknuo je da čak i ako se studentima ispune zahtjevi, to i dalje neće nužno riješiti probleme nezadovoljstva u zemlji te kako očekuje da će se prosvjedi nastaviti još neko vrijeme:

"Ako se sada ispune zahtjevi i institucije krenu raditi kako spada. Zašto te institucije nisu radile do sada? Mislim da samo ispunjenje zahtjeva neće biti dobvoljno da se ta društvena slika u Srbiji promijeni."

Organizatori zagrebačkog skupa podrške kolegama u Srbiji stoga su na kraju razgovora poslali poruku svojim kolegama, prosvjednicima koji već više od dva mjeseca izlaze na ulice i traže promjene:

"Pa poručujem im da samo nastave, jer ako neće sada, onda neće nikada. Tako da samo neka ustraju."

"Nevjerojatno su hrabri. Teško je pravit se da stvari funkcionraju kada imaš kraj sebe tako puno hrtabrih ljudi koji svaki dan odustaju od nekog normalnog toka dana i života kako bi kazali da nije sve u redu. Mislim da je i nama jako inspirativno da razmislimo o tome koliko stvari guramo pod tepih i pravimo se da je sve okej, dok jednoga dana neće više biti okej."

A studentski prosvjedi u Srbiji ulaze u kritičnu fazu. Nakon velikog i emotivno snažnog skupa 1. i 2. veljače u Novom Sadu, studenti sada najavljuju novi, još masovniji prosvjed u Beogradu 15. veljače, na Dan državnosti. Na isti dan kada režim na vlasti najavljuje velike manifestacije povodom tog dana.